Vinarija Damjanić, kralj Fuškulina

Živahna ekipa sommeliera je, naoružana voljom, željom za znanjem i suhog grla, krenula u avanturu. Inspiraciju i ispunjenje želja pronašli smo nedaleko Poreča u malom mjestu Fuškulini, gdje je smještena vinarija Damjanić.

Priča započinje još u 18. st. kada obitelj Jurković sadi prve nasade i marljivim radom postaje vodeća vinska kuća u regiji. Dobivaju mnoga priznanja što kulminira zlatnom medaljom za crno vino 1928. godine na sajmu u Parizu. Do kraja 2. svjetskog rata obitelj je obrađivala 30 hektara zemlje, od čega je 20 bilo pod vinogradima. Međutim, poslijeratne političke struje na ovim područjima nisu tolerirale poduzetnički način privređivanja, pa je obiteljska baština desetkovana i uništena, čime je zaustavljena njena stoljetna vinogradarska i vinarska tradicija. Nakon stanke od 50 godina potomci, odnosno obitelj Damjanić podiže nove nasade i nastavlja tradiciju.

Naš domaćin Ivan Damjanić nas je dočekao širokih ruku i sa oduševljenjem, te nas je smjestio na vanjsku terasu za degustaciju od koje se pruža predivan pogled na imanje Damjanića, pa sve do mora. Avanturu smo započeli pjenušcem „Desire“  za kojeg se još uvijek radi na odabiru trajnog imena, (malvazija, chardonnay i pinot bijeli); nakon zdravice i dobrodošlice kušali smo mladu malvaziju 2016, te malvaziju odležanu u bačvama akacije. Nakon uvoda i opuštanja uz nekoliko čaša atmosfera se opustila, pa se krenulo u zanimljive razne teme od proizvodnje pa do prodaje vina. Upoznali smo razmišljanje i ambicije vinara kao i poteškoće s kojima se vinari susreću u svakodnevnim poslovima.

Nadovezujući se na temu krenuli smo u podrum gdje smo kušali ovogodišnju berbu koja  je još u postupku stvaranja. Iz različitih inox tankova kušali smo razne sorte, malvaziju sa raznih položaja i sa istim ili različitim kvascima, chardonnay kao pripremu za pjenušac, rose od borgonje i mnogo toga. Tu se vidjela i osjetila velika razlika iste sorte sa različitih položaja kao i korištenje različitih kvasaca. Kušajući svaki tank i komentirajući što osjećamo kod svake čaše, dobili smo kratak uvid što sve vinar pokušava dobiti i što je dobio u vinu, njegovu viziju i kako se sa puno ljubavi odnosi prema ovoj dragocjenoj tekućini te kako je teško – gotovo nemoguće – napraviti savršenu kapljicu za svakoga; možemo reći da za to treba biti „umjetnik“.

Uz priču i edukativnu raspravu završili smo sa kušanjem Merlota i Cabernet sauvignona koji se čuvaju na odležavanju za krunu Damjanićevih vina, a to je prestižan cuvee Clemente. Time smo zgotovili ovaj dio mladih vina i upoznali se postupkom kako su rađeni i u kojoj su formi kao još polu gotova. Zaokruživši priču nastanka vina preselili smo se u podrum „barikaju“ gdje se vino čuva u barique bačvama. Kušavši vina i komentirajući razlike koje smo dobili u vinu radi različitih tipova drva, proizvođača kao i različite zapremine bačve, domaćin nam je objašnjavao što želi postići i koja je važnost kvalitetne bačve.

Kako se bližio kraj našem posjetu, za točku na i kušali smo i „crnjake“ cuvee Clemente te Borgonju, koje su nas očarale voćnostima i karakterom, pa nam se više nije dalo otići, ali kako svemu dođe kraj tako mora i ovoj divnoj posjeti. „Kao putnu“ kušali smo i jedan novi proizvod koji je još u razvitku i bit ću na tržištu u narednim godinama; radi se o kupaži  dvoje crvenih vina, ali nećemo sve otkriti, pa Vas pozivamo da posjetite obitelj Damjanić te da uživate u dobrom društvu i finoj kapljici.

Za kraj sam ću citirat naslov sa stranica vinarije Damjanić: „Vino nije proizvod. Ono je kreacija ljubavi i želje za savršenstvom. Način izražavanja i komunikacije sa svijetom. Vino je stil života.“

http://www.damjanic.eu/vina—damjani%C4%87-wines.html

No Comments

Post A Comment